Hemija – Je l’ to ono gde se mućka i bućka?

Hemija - Je l’ to ono gde se mućka i bućka

Za hemiju sam se zainteresovala još u srednjoj školi. Malo pre nego što sam trebala da je dobijem kao predmet u 7. razredu, razgovarala sam o njoj sa mlađom sestrom. Njena prva asocijacija vezana za to šta je hemija bila je: „Je l’ to ono gde se mućka i bućka?“ U osnovnoj školi sam imala jako dobrog nastavnika hemije. Nastava je bila izuzetno zabavna i od samog početka mi je bilo jasno čime se ova nauka bavi. Tada mi je bila mnogo bliža i jasnija od fizike iako sam se prvi put susrela sa njom.

Sve je bilo nekako intuitivno i logično. Kasnije sam shvatila da hemija ne može bez fizike i matematike i upravo sam zbog nje počela na drugi način da posmatram ove dve nauke. Tad, u 7. razredu, zaista nisam mislila da će hemija biti ono čime ću se u budućnosti baviti. Kako sam i u srednjoj školi imala dobru profesorku, hemija je sve više počela da me zanima. Izvođenje raznih eksperimenata na vežbama u školi, kao i realizacija mojih sopstvenih istraživačkih radova u Istraživačkoj stanici „Petnica“ pokazali su mi da zaista želim time da se bavim.

Tokom cele srednje škole sam polaznik seminara hemije u Petnici što mi je pružilo mogućnost da upoznam mnoge studente hemije kao i profesore sa fakulteta i ljude čiji je hemija posao. Okružena svim tim ljudima shvatila sam da je hemija mnogo više od onoga što učimo u školi (to je samo mali procenat onoga čime se hemija zaista bavi) i da su mnoge njene oblasti za mene bile nepoznate. Bila sam u prilici da vidim kako se ova nauka sve može primeniti i iskoristiti.

Od oktobra 2019. postajem student Tehnološko-metalurškog fakulteta, Univerziteta u Beogradu. Moja izabrana buduća profesija je hemijsko inženjerstvo tj. polimerno inženjerstvo. Za mene je ta profesija idealna jer predstavlja način da nauku koju volim iskoristim da unapredim svakodnevni život. Kad se kaže da neko upisuje hemiju uglavnom se pomisli da će kasnije postati profesor hemije. Kao da je to jedino zanimanje.

“Mnogi ljudi nisu ni svesni čime se sve hemičari bave i koliko je hemija bitna.”

JELENA IVKOVIĆ

Zapravo su hemičari bitan deo skoro svake grane industrije. Hemičari i hemijski inženjeri su ti koji učestvuju u razvijanju novih materijala i bez njih ne bismo imali sve razne materijale koji sačinjavaju i unapređuju predmete u svakodnevnoj upotrebi. Upravo time ja želim da se bavim. Moja trenutna „zanimacija“ su polimeri koji bi unapredili dostavu i korišćenje leka, ali i pomoću kojih bi se izbegle nuspojave koje se javljaju prilikom korišćenja tih lekova.

Hemičari su takođe i ljudi koji učestvuju u kontroli hrane, ljudi koji pomažu pri unapređivanju nekih industrijskih procesa, oni koji sintetišu nove lekove, ljudi kojima se svi uzorci krvi ili urina nose na analizu itd.

Mnogi ljudi nisu ni svesni čime se sve hemičari bave i koliko je hemija bitna. Za mene je hemija ne samo zanimljiva već i izuzetno primenljiva nauka i želim njome da se bavim. Smatram da je to sjajan način da baveći se nečim što me zanima istovremeno budem i korisna.


Autor teksta: Jelena Ivković