Uroš Colović – Da bismo videli potencijale, treba uložiti vreme

Uroš Colović

Uroš Colović mlada je matematička nada, koja nam dolazi iz Aranđelovca, a trenutno je učenik četvrtog razreda Matematičke gimnazije. 2020. godina bila je veoma uspešna za njega, te je osvojio čak dve medalje na međunarodnim takmičenjima. Među njima su Međunarodna matematička olimpijada na kojoj je osvojio bronzanu medalju, kao i fenomenalna srebrna medalja na Balkanskoj matematičkoj olimpijadi.

Njegov matematički talenat prepoznala je Fondacija 1%, te je Uroš jedan od dobitnika nagrade za najuspešnije mlade talente. Dobio je 10 000 dinara kao nagradu za svoje fenomenalne uspehe na međunarodnim takmičenjima u 2020. godini.

Sa obzirom na to da si četvrti razred Matematičke gimnazije, šta planiraš posle nje?

Uroš: Planiram da upišem teoretsku matematiku. Konkurisao sam za Cambridge i primljen sam, ali čekam da vidim hoću li dobiti stipendiju, pošto je kod njih školovanje veoma skupo. Stipendija pokriva školovanje, a sve ostale troškove pokrivam sam. Konkurisao sam za Piter house, što je jedan od najstarijih koledž na Cambridge-u.

To je odlično, svaka čast! A kakvo je tvoje iskustvo u Matematičkoj gimnaziji?

Iskustvo je veoma lepo! Profesori su uvek radi da nam pomognu, naročito iz stručnijih predmeta. Uvek izlaze u susret pri svakom našem nerazumevanju. To zaista mnogo znači,  ali ono što je suština jeste samostalan rad. Dobri profesori i njihova podrška ne znače, ako se ne uloži sopstveno vreme i trud. Oni su tu samo da nas usmere i poguraju kada malo posustanemo.

Obzirom da si bio na mnogim takmičenjima, kakva su tvoja iskustva sa međunarodnih takmičenja? Šta je tebi bilo potrebno od pripreme kako bi postigao svoj uspeh?

Veoma mi je krivo što zbog trenutne epidemiološke situacije nismo bili u mogućnosti da takmičenja realizujemo kako treba. Radili smo ih u svojim državama. Nadam se da će se to uskoro promeniti. Što se tiče količine vežbanja, ovo je nešto za šta je potrebna višegodišnja priprema. Kontinuiran rad je veoma značajan jer, ukoliko se prave prekidi i nismo konzistentni sa onim što radimo, vežbanje će biti sve teže i teže. Takođe, od velike su važnosti i motivacija i samopouzdanje. Bez samopouzdanja rešavanje teških zadataka je gotovo nemoguće. Ako naiđemo na teži zadatak i mislimo da ne možemo da ga rešimo, nećemo ga ni rešiti. Međutim, ako zadatak i ne znamo, a mislimo da možemo da probamo, može se i doći do rešenja.

Kada smo već kod samopouzdanja, šta ti misliš da je glavno u izgradnji samopouzdanja kod mladih ljudi?

Najvažnije je da veruju u ono što su naučili. Ako ulože dovoljno truda u vežbanje, biće sigurni da znaju nešto. Meni je na primer pomoglo osvajanje određenih uspeha, jer mi je to bio znak da nešto znam i dodatno me je motivisalo i dalo mi samopouzdanje.

Šta te je motivisalo da kreneš putem matematike?

Od malena sam voleo da se takmičim, pa sam tako i uzeo da vežbam zadatke iz matematike. Tada sam video koliko je zapravo zanimljivo rešiti neki kompleksniji zadatak i doći do rešenja. Međutim, veoma su važni i ljudi koji su nam podrška u tim trenucima. Učiteljica, kao i roditelji, dosta su mi pomagali i bili uvek uz mene kada mi je bila potrebna pomoć oko zadataka ili domaćeg.

Kako su zapravo izgledala ta međunarodna takmičenja?

Ako kao primer uzmemo Međunarodnu matematičku olimpijadu, ona traje dva dana, od kojih se svaki dan radi po 4 i po sata. Svakog dana rade se tri zadatka, koji su poređani po težini. Prvi i četvrti su malo lakši, da tako kažem. Njih bi trebalo da može da reši svako ko je došao na takmičenje. Drugi i peti su već malo teži, dok kod trećeg i šestog može doći bilo šta u obzir.

Objasni nam kako se zapravo biraju takmičari koji će iz Srbije ići na Međunarodnu olimpijadu?

Postoji izborno takmičenje, na osnovu koga se bira tim koji se šalje na Međunarodnu olimpijadu. Često je ono i teže od same olimpijade, sa ciljem da se odabere pravi tim. Na primer, ove godine održala se Srpska matematička olimpijada koja je bila mnogo teža nego Međunarodna olimpijada.

Koje je tvoje mišljenje o matematici kao nauci i kako misliš da bi naučni rad mogao da pomogne ljudima?

Putem matematike, vi vidite neke konekcije između stvari koje su naizgled nepovezane, te tako shvatite suštinu strukture. To je jedan od načina kritičkog razmišljanja. Možete da, kada se nađete u nekoj teškoj situaciji u životu, postavite sebi pitanje da li mogu na neki bolji nači da primenim nešto što sam već video, te tako rešite problem.

Šta smatraš da je važno za razvoj potencijala?

Da bismo videli svoje potencijale, pre svega treba uložiti vreme u nešto. Ako čovek nešto samo površno gleda, teško da tako može otkriti pojedinosti koje prave razliku. Sa druge strane, ako uloži vreme, zapravo može da ispita šta se dešava na tim poljima. Treba uložiti vreme u nešto, pre nego što to definitivno otpišemo kao nešto što nije za nas.

Na koji način bi voleo da daš svoj doprinos ili promeniš svet?

Voleo bih da drugima prenesem svoju ljubav prema matematici. Voleo bih da pomognem ljudima putem matematičkih takmičenja, jer je to pravi način da se uđe u pravu matematiku, te i da se zavoli. Takođe, voleo bih da održim dodatne časove, na kojima bih ljudima pokazivao načine razmišljanja, kao i neke nove poglede, na koje nisu ranije mislili kao opciju za rešavanje zadataka.

To je zaista divno! Čime voliš da se baviš, u slobodno vreme?

Trenirao sam košarku ranije, do se nisam malo ozbiljnije povredio. Nakon toga igram povremeno. Međutim, šah igram redovno. To je, takoreći, borba umova. Ponekad odem i na po koji turnir.

Šta smatraš da je najvažnije za razvijanje mladih talenata u Srbiji i koja vrsta podrške?

Najvažniji je definitvno samostalan uložen trud, međutim stručna pomoć je takođe nešto što je neophodno. Potrebno je da pojedinca ka pravom putu usmeri neko ko već ima iskustva u datoj oblasti, te mu može reći odakle da zapravo počne.

To si u pravu. Reci nam – koja bi bila tvoja poruka mladima u Srbiji?

Samo radite, trudite se i ne odustajte. Nije uopšte lako raditi, ali čak i kada je teško treba dati sve od sebe. Nikako ne treba odustati. To je ključ uspeha.

Potpuno se slažemo sa tobom! I za kraj, reci nam da li si ranije čuo za našu Fondaciju? Na koji način ti znači ovakva vrsta podrške, koju si dobio od nas?

Veoma je lep osećaj kada dobijemo pomoć od nekoga i kada znamo da neko zapravo brine za nas. Kada znamo da je nekome stalo do naših rezultata. Na ovaj način možemo da pokažemo koliko volimo matematiku i čak i ako samo jedna osoba vidi ovo i pomisli da bi mogla da se bavi njom, to je zapravo uspeh. Hvala Vam pre svega na nagradi koja mi je dodeljena, a potom i na prilici da kažem sve što želim i mislim.

Autor: Olivera Đirđev