Natalija Dabić – Od Inđije do Moskve za 2 meseca

Natalija Dabić

Natalija Dabić, učenica 2. razreda gimnazije u Inđiji je uspela da svakodnevnim radom tokom 2 meseca obezbedi sebi put u Rusiju. Tokom ta dva meseca radila je na pripremi videa u trajanju svega 3 minuta, koji će predstaviti nešto iz okoline, grada, države… Njeno predstavljanje istorije, geografije, etimologije mesta i stanovništva Starog Slankamena joj je donelo prvo mesto na Međunarodnom takmičenju iz ruskog jezika. 

Video predstavljanje je, dakle, morala da odradi na ruskom jeziku, prema kojem je ljubav gajila još od ranijih razreda osnovne škole. Kasnije otkriva i strast prema istoriji, ali i prema pisanju poema, pesama, pa čak i romana – Natalija je trenutno na svom 3. romanu! Piše na srpskom i ruskom i svoje radove šalje na razne konkurse i takmičenja, na kojim neretko bude i odlikovana nekim priznanjem, a od nedavno je nosilac i nagrade mladim talentima za ostvarene rezultate na međunarodnim takmičenjima u 2020. godini Fondacije 1%.

U razgovoru sa njom otkrivamo njene ciljeve, iskustva i izvore motivacije:

Natalija, hoćeš li nam otkriti tvoje dalje planove i ciljeve?

Natalija: Najveća želja mi je da upišem Pravni fakultet, jer želim da postanem advokat, ali da i dalje, pored toga, budem posvećena ruskom jeziku i književnosti, kao nečemu što me ispunjava. Takođe bih volela i da u naredne dve godine, dok sam u Gimnaziji, učestvujem na još međunarodnih takmičenja. Naravno, težiću i ka stvaranju kontakata sa raznim organizacijama koje će mi pomoći u razvijanju svoje karijere i ličnosti, kao što je Fondacija 1%.

Koja su neka od najvažnijih iskustava koja si stekla učešćem na takmičenju?

Prvo bih izdvojila da je najbitnije da se potrudite koliko možete. Bitno je i da shvatimo da nije lako, niti se očekuje da bude lako. Jedan projekat sam spremala 2 meseca, radeći svaki dan i tim svojim kontinuiranim radom sam osvojila prvo mesto. Kada bih pomislila da ne mogu da ispunim ono što se od mene traži, tada bih radila duplo više! Vrlo je bitno da se spremaš i daješ sve od sebe, jer se ne takmičiš sa par ljudi iz tvoje opštine, već sa decom iz celog sveta i to i jeste ono što je najbolje u međunarodnim takmičenjima, motivacija najozbiljnije konkurencije. 

Da sutra ti možeš da napraviš idealnu organizaciju, kako bi ona izgledala?

Akcenat bi mi bio pre svega na pomoći deci koja žele da se bave naukom, sportom, umetnošću i to ne samo kroz materijalnu pomoć. Svesna sam koliko im je bitna i podrška, određeni vetar u leđa, pre svega kroz samo prepoznavanje njihovog truda, do nagrađivanja istog. Dosta bi se radilo i na prezentovanju tih mladih naučnika, sportista i umetnika svetu, da što više ljudi čuje za njih, što će dovesti do otvaranja raznih vrata za dalji put u njihovim životima. Prva bih se zalagala za to i volela da svojim primerom upornosti njima pokažem kako ništa nije nedostižno.

Koji su tvoji izvori motivacije, inspiracije, a i podrške?

Pre svega bih pomenula najveće srpske glumce, recitatore, boeme, naročito Miku Antića. Svakako, ne samo srpske, nego i neke ruske velikane, zbog kojih sam i zavolela ruski jezik i književnost, zbog kojih i ja sada pišem poeme, pesme, pa čak i romane – trenutno sam na svom 3. romanu! Definitivno mi je inspiracija bio i moj profesor srpskog jezika, koji je prepoznao u meni talenat i često mene i moje kolege vodio na poetske večeri gde smo i mi recitovali i čitali naša dela. I ne samo to, već mi je pružio i podršku pri slanju nekih mojih radova na konkurse i takmičenja, na kojima sam bila nagrađivana. 

“Da, definitivno bih izdvojila ogromnu podršku koju profesori u školi treba da imaju za sve đake koji žele da rade i žele da nauče i postignu nešto više od samo odličnih ocena.”

Koju poruku bi poslala drugim mladim talentima u Srbiji?

Najveća poruka koju bih volela da svi moji vršnjaci čuju je da veruju u sebe i da rade SAMO ono što vole da rade, i da rade, rade, rade, jer bez rada i truda nema ni rezultata. 

I imam još i jedno veliko hvala da kažem Fondaciji 1% za nagradu, ali i zbog toga što sada znam da neko zna koliko sam truda uložila, da je neko to prepoznao. Sama podrška tome što radimo što volimo nam dosta znači i zbog nje nam i bude lakše, jer smo svesniji vrednosti našeg truda.

Intervju vodio: Miloš Pešić

Tekst pisao: Dimitrije Rajčić