Kažite nam nešto o sebi, kako ste se odlučili da se bavite baletom i šta izdvajate kao svoje najveće kvalitete?
Aleksandar: Još kao mali, sa televizije sam skidao pokrete i korake koje vidim kada se prikazuje neki balet. Roditelji su odlučili da me upišu u baletsku školu, položio sam prijemni i u početku su me terali da idem. Međutim, sada je to nešto čime želim da se bavim. Bavim se baletom već 12 godina. Završio sam osnovnu i srednju baletsku školu i sad se zaposlio u pozorištu. Svojim najvećim kvalitetima smatram to što sam vredan, posvećen i brzo pamtim vežbe i koreografije.
Kažite nam nešto o samom takmičenju “Slavenska”, kako je sve proteklo i da li ste zadovoljni učešćem?
Takmičenje se odvijalo tako što smo igrali dve varijacije. Odigramo prvu varijaciju i čekamo da se završi ceo krug da bi odigrali i drugu. Sutradan je bilo gala veče. Na gala večeri svi učesnici imaju zajednički deo, potom igraju samo učesnici izabrani od strane komisije. Kada i oni odigraju, svi dolazimo na scenu i uričuju nam se nagrade i pohvale. Ja sam takmičenjem zadovoljan, video sam veoma dobre igrače i to je iskustvo koje ću pamtiti. Mogao sam bolje da odigram, ali i trema i umor i sve je uticalo na to. Svakako: to je motivacija za ubuduće, ali i za sada – ovo takmičenje mi je pomoglo za potpisivanje ugovora sa Srpskim Narodnim Pozorištem, koje se odvijalo baš danas!
Koji su Vaši dalji ciljevi i stremljenja? Kako vidite Vaš dalji napredak i razvoj?
Balet je takav da ne zahteva baš određene ciljeve, jer uvek može da se napreduje. Trenutno mi je cilj da se pokažem u najboljem svetlu u pozorištu, a planovi da igram u nekom većem pozorištu. Predao sam CV u pozorište u Mariboru, ako me prime, voleo bih da u budućnosti tamo zaigram.
Koja su najvažnija iskustva koja nosite sa učešća na međunarodnim takmičenjima?
Pored nagrada, takmičenja su bitna jer vidim sve te odlične igrače, upoznajem ih, pokušavam da se suočim sa tremom… Sve su to iskustva koja mi znače u daljem napredovanju. Takvo je bilo i takmičenje “Slavenska”.

Šta je Vaš izvor motivacije?
Kao što sam rekao, balet, kao umetnost, ne zahteva određene ciljeve, jer uvek može da se napreduje. Samim tim motivacija i pokretač su mi te prolazne stanice, odnosno koncerti, predstave i drugi nastupi nakon kojih se svaki aplauz pamti. Taj aplauz je motivacija za dalji uspeh.